Da branitelji pod šatorom pred Ministarstvom branitelja prosvjeduju samo zbog toga da se ispravi zakonska, institucionalna i svekolika druga nepravda prema ljudima poput Ivice Svetine iz Čitluka u općini Promina, imali bi zašto prosvjedovati.
I dandanas taj nesretni 58-godišnji Prominjanin šeta se Oklajem u maskirnoj odori koju je, kao dragovoljac obukao prvih dana Domovinskog rata napustivši siguran posao u Zagrebu. U njoj je obišao sve poznate i manje poznate bojišnice, kamenjar, čuke i ravnice, gdje god je trebalo do konačnog oslobođenja. A kad je dočekao slobodu, Ivica je “nagrađen” bolešću, neimaštinom, posvemašnjom bijedom i jadom.
Svakom je Prominjanu koji ga poznaje nevažno što piše u njegovoj liječničkoj i popratnoj dokumentaciji kojom ga se proglašava hrvatskim ratnim vojnim invalidom s dijagnosticiranim 20-postotnim invaliditetom po osnovi psihičke bolesti.
Procjena invaliditeta
Zgražaju se nad njegovom sudbinom i nepravdom koja mu je nanesena. Jer, taj sredovječni Čitlučanin danas živi u kući pokojnog mlađeg brata Josipa od 800 kuna braniteljske mirovine. Da iza Josipa nije ostala nedovršena kućica, ne bi se imao gdje skloniti od kiše. A zapravo, Ivica se godinama ne sklanja ni od kiše, ni od vjetra, ni od ljetne zapare u svojoj Zagori. Možda bi se i sklonio kad bi bio svjestan okruženja.
