Osnivanje i rad nogometnog kluba "PROMINA" Oklaj
Godinama, znatno ranije, prije nego se pristupilo osnivanju nogometnog kluba „Promina“u Oklaju, odigravala su se natjecanja u nogometu po prominskim selima, a uz to su organizirani i nogometni susreti između sela za prvaka Promine. U to doba nije bilo posebnog interesa za druge sportove u Promini. Bilo je pojedinaca koji su se bavili atletikom (trčanjem), bacanjem kamena s ramena, zatim biciklizmom, konjičkim trkama u okviru prvosvibanjskih natjecanja. Javljao se interes za odbojku i stolni tenis. Nogomet je bio najpopularnija igra među Promincima. Ovdje ćemo spomenuti da je NK DOŠK iz Drniša gostovao u Oklaju 1957./58. i odigrao utakmicu protiv momčadi Promine (iako tada u Promini nije postojao službeno osnovan nogometni klub). Promina je pobijedila DOŠK s 1: 0, a pobjednički gol postigao je Vido Pokrajac iz Oklaja. Utakmica se igrala na šljunkastom igralištu koje se nalazilo preko puta današnje Žagre, na kojem je kasnije izgrađen objekt pekarnice, a u njemu se danas nalazi mjesna trgovina.
Tako je kroz dugo razdoblje među mnogim igračima i ljubiteljima nogometa tinjala želja da se u Promini osnuje nogometni klub koji će se natjecati u Šibenskoj nogometnoj ligi. Na području Promine postojao je dobar igrački kadar (među kojima je bilo pojedinaca koji su već igrali u nekim klubovima), ali je zato nedostajalo materijalnih sredstava i pravo nogometno igralište. Tek godine 1969. na inicijativu skupine entuzijasta i aktivnih igrača, uglavnom prosvjetara iz Osnovne škole u Oklaju, ali i drugih igrača i sportskih djelatnika i simpatizera među kojima ističemo najaktivnije, a to su: Ante Juric, Marko Aralica, Marko Šešo, Marko Bilandžija, Branko Jurenović, Josip Jakovljević i Marko Gambiroža, pokrenuta je akcija za osnivanje nogometnog kluba „Promina“. Inicijativu su podržali i aktivno se uključili u pripreme Petar Sarić, Paško Karaga, Božo Marić, Stevo Perica, Ante Budanko (Đović), Mate Zrile, Ante Džapo, Ivanko Bandalo, Ivela Marić, Ante Maletić, Šime Dujić (Brico), Pero Škovrlj i mnogi drugi. Učinjeni su određeni napori oko prikupljanja financijske potpore i traženja terena za izgradnju nogometnog igrališta.
Sve je to dovelo do održavanja Osnivačke skupštine nogometnog kluba „Promina“, Oklaj, koja je održana 5. ožujka 1969. godine. Članovi Skupštine dali su i službeno ime klubu „Promina“ kako se je radno nazivao i prije toga. Tada je odlučeno da dres kluba bude bijelo-plavi kao Hajdukov, ali s prominskim amblemom, a za rezervni dres izabran je plavi. Na istoj Skupštini izabran je Upravni odbor kluba od 19 članova i Nadzorni odbor od 5 članova. Za predsjednika kluba izabran je Petar Sarić (direktor Poljoprivredne zadruge u Oklaju), za potpredsjednika kluba dr. Dušan Mrđen (liječnik u Zdravstvenoj stanici Oklaj), za tajnika Stevo Perica, za blagajnika Josip Jakovljević, za predsjednika Nadzornog odbora Davor Knežević (ravnatelj Osnovne škole u Oklaju).
Za predstavljanje kluba i potpisivanje službenih i drugih dokumenata kod službe Društvenog knjigovodstva bili su određeni: Ante Juric, Marko Bilandžija i Paško Karaga. Nakon toga nogometni klub „Promina“, 14. ožujka 1969. registriran je u Nogometnom savezu Šibenik i time je N K „PROMINA“ postala punopravna nogometna organizacija koja je udovoljila Osnovnom pravilniku o organizaciji klubova i igrača. Podaci su navedeni na osnovu dijela sačuvane dokumentacije kluba.
Klub je u početku registrirao preko dvadesetak igrača i taj se broj s vremenom mijenjao i povećavao. Navodim neka kojih se prisjećam: Drago Burnać, Marko Aralica, Ante Jurić (Pane), Zlatko Ikica (Lako), Ante Juric, Branko Jurenović, Marko Bilandžija, Mićan Bandalo, Ivica Tošić, Marko Duvančić, Dušan Pokrajac, Ante Aralica (Krikić), Đele Brajica, Žare Bilušić, Ivan Ikica (Pobro), Marko Šešo, Pero Manojlović, Jole Pokrovac, Slavko Bibić, Zvone Aralica, Milan Jurenović, Drago Juric i Mile Popović. Neko je ime vjerojatno zaboravljeno. Nekolicina od navedenih igrača nisu više među živima. Ovi igrači ulazili su u širi sastav kluba u natjecateljskoj godini 1969. i 1970. godini. Kasnije je dopunjavan s novim imenima igrača. Kapetan momčadi bio je Ante Juric, a u početku za trenere su bili određeni Marko Šešo i Marko Aralica koji će kasnije sam voditi treninge, jer je Šešo preselio na rad u Osnovnu školu u Drniš.
Nakon registracije kluba prioritet je bio izgradnja nogometnog igrališta, najvećim dijelom dobrovoljnim radom, iako nam je i poduzeće „Jadral“ iz Obrovca odobrio upotrebu svojih strojeva (utovarivača i buldožera) kao pomoć za uređenje terena. Radovi su se u početku počeli izvoditi ravnanjem kamenjara na prostoru iza današnjeg „Sintala“. Ubrzo se od toga odustalo, jer je ta izgradnja zahtijevala puno vremena, rada i financija. Tražila su se druga rješenja. Jedno od njih bio je prostor ispod Zdravstvene stanice u središtu Oklaja. Trebalo je doći do zamijene najboljeg zadružnog zemljišta s privatnim, ali u tome nismo uspjeli. Kočili su privatni vlasnici. Međutim, Poljoprivredna zadruga ponudila nam je svoje drugo zemljište na korištenje u Vedrovom polju u Razvođu i tamo smo do proljeća 1970. uredili nogometno igralište po svim propisima potrebnim za natjecanje u Šibenskoj nogometnoj ligi.
Tadašnju ligu (Šibenski nogometni savez) sačinjavali su sljedeći klubovi: „Rudar“(Siverić), „Vodice“ (iz Vodica), „Biograd“ (iz Biograda), „Polet“ (Zablaće), „Aluminij“ (Lozovac), „Razvitak“ (Unešić), „Bukovica“ (Kistanje) i „Promina“ (Oklaj). Novajlija u ligi osim „Promine“ bila je i „Bukovica“, osnovana iste 1969. godine, dok se „Razvitak“ već natjecao jednu sezonu.
Kako je klub osnovan sredinom ožujka 1969., a prvenstvo je počimalo u rujnu te godine, „Promina“ se intenzivno pripremala za predstojeće natjecanje obaveznim treninzima utorkom i petkom za sve igrače, a pojedinci su trenirali svakodnevno na betonskom terenu Žagre. Iskorišteno je to pripremno razdoblje za odigravanje prijateljskih utakmica s drugim klubovima. „Promina“ je igrala u Skradinu protiv SOŠK-a (1:1), protiv dalmatinskog zonaša „Dinare“ u Kninu koju smo pobijedili (3:1), „Razvitka“ u Unešiću gdje smo odigrali neriješeno (1:1). Bilo je i drugih susreta.
Natjecateljska sezona počela je 14. 9. 1969. godine. „Promina“ nije imala svoje igralište pa nam je Šibenski nogometni savez dozvolio da dvije utakmice kao domaćini igramo na igralištu DOŠK-a u Drnišu, a sve ostale utakmice u jesenskom dijelu prvenstva da igramo u gostima. Zato na kraju jesenskog dijela nismo bili dobro plasirani, zauzeli smo sedmo mjesto kao i četvrti na tablici sa istim brojem bodova.
Na proljeće, kad smo završili igralište, na otvorenje nam je došao nogometni drugoligaš „Šibenik“ od kojeg smo izgubili utakmicu rezultatom 3:1. U Savezu su bili oduševljeni organizacijom utakmice, publikom (bilo je prisutnih i do dvjestotinjak gledatelja – mladih, ali za nevjerovati i puno starijih muškaraca i žena) i cjelokupnim ponašanjem i navijanjem.
U zimskoj pauzi željeli smo odigrati jednu utakmicu u Zagrebu u kojem živi mnogo Prominaca. Dogovorili smo prijateljski susret s drugoligašom „Lokomotivom“ iz Zagreba. Zakazan je bio termin 7. prosinca 1969. Veliki smetovi snijega spriječili su nas da dođemo do vlaka u Kninu i utakmica je bila odgođena.
Proljetni dio prvenstva bili smo domaćini i uglavnom smo pobjeđivali svoje protivnike. Na kraju prvenstva „Vodice“ su bile prve, a „Promina“ je zauzela drugo mjesto. Osim prvenstvenih i prijateljskih utakmica igrali smo i tadašnje Kup utakmice. Ostao nam je u sjećanju susret protiv „Bukovice“ u Kistanjama kada je protivnički golman slomio nogu našem najtalentiranijem mladom igraču Mićanu Bandali. Sve se desilo nenamjerno u jednom nezgodnom sudaru igrača. Utakmicu smo izgubili, ali smo „Bukovicu“ nešto kasnije pobijedili visokim rezultatom na našem terenu.
U novoj natjecateljskoj godini 1970./71. došlo je do osipanja igrača, klub nastavlja natjecanje ali sa slabijim rezultatima. Još gore je bilo u godini 1971./72. kada je klub ostao uglavnom na mladim igračima, pa su i uspjesi potpuno izostali. Uz stalni nedostatak financijskih sredstava, slabijom organizacijom i dalji odlazak igrača tražeći posao izvan Promine, klub je jednostavno prestao s radom.
Treba napomenuti da je vrlo kratko vrijeme obavljao dužnost tajnika kluba Stevo Perica, naslijedio ga je Mate Zrile a, uglavnom je sve tajničke poslove do rujna 1970. (kada odlazi u Zagreb) uz igranje, obavljao Ante Juric.
Osnivanjem i djelovanjem kluba još više je oživjela sportska aktivnost u prominskim naseljima, osobito u Oklaju. Vladalo je veliko zanimanje za susrete koje je klub odigravao. Kada se odlazilo u goste na prijateljske ili prvenstvene utakmice ponekad nije bio dovoljan jedan autobus da poveze sve zainteresirane. Najveću pomoć klubu pružala je Poljoprivredna zadruga u Oklaju, pojedini obrtnici i razni drugi sponzori.
Ante Juric